Planina Golija Golija, Zapadna Srbija

Planina Golija

Pomalo tajanstvene, ali svakako jedinstvene lepote, ova planina smatra se jednom od najlepših i šumama najbogatijih planina u čitavoj Srbiji. Nalazi se na zapadu zemlje, na granici između Moravičke i Raške oblasti i u obliku latiničnog slova S se prostire dužinom od 32km. Ogromna prostranstva, što prekrivena gustom šumom, što beskrajnim pašnjacima, oštra klima sa najviše snežnih padavina u Srbiji, razlog su nastanku lokalne poslovice „ne zna Golija šta je delija.



Najviši vrh Golije – Jankov kamen

Najviši vrh ove planine naziva se Jankov kamen, nalazi se na na nadmorskoj visini od 1.833m nadmorske visine i za njega su vezane čak dve legende. Jedna kaže da je vrh dobio ime po Sibinjanin Janku, koji je tu postavio obeležje kada se vraćao iz Kosovskog boja (1389. godine), a druga, govori o dva momka, Janku i Rajku koji su se takmičili ko će više i dalje uspeti da odnese veliki kamen. Janko je uspeo da kamen odnese do vrha, pa se stoga tako i zove, a ni Rajko, kome je kamen ispao i skotrljao se do potoka nije ostao „praznih ruku“ jer je taj potok po njemu dobio naziv – Rajkov potok.



Golija je čuvena po svojim prelepim šumama

Bilo bi teško utvrditi šta je kod ove planine najvrednije i najvažnije, ali neukroćene i raskošne golijske šume svakako se nalaze na vrhu te liste. Naročito su zastupljene bukove šume, a neki njihovi delovi podsećaju na prave prašume. Njene južne padine obrasle su prostranim livadama i pašnjacima.

U šumama smrče očuvale su se tresave (tresetišta), veoma specifični i osetljivi ekosistemi. U mnoštvu od oko 900 biljnih vrsta izdvajaju se endemične vrste, kao i vrste koje su vremenom postale ugrožene. Među njima je planinski javor, sinonim za floru Golije. Poseban značaj imaju i zelenika, Pančićeva bedrenica i Adamovićeva majčina dušica, inače vrste od međunarodnog značaja za očuvanje biodiverziteta. Botanički značajna područja na Goliji čine i lišćarske i lišćarsko-četanarske šume prašumskog tipa, kao i šume četinara.


Pored šuma, više od 100 vrsta lekovitog bilja raste na proplanicima Golije, a šumski plodovi su na svakom koraku. Pored mnogih vrsta ptica, od kojih su neke ugrožene, na planini se mogu sresti i vukovi, lisice, zečevi, divlje svinje, srne i druge životinje. Čuveno Daićko jezero, poznato i kao Tičar odskora je postalo specijalni rezervat prirode. Pored ovog i mnogih potoka i rečica na Goliji tu su i jezero Nebeska suza, kao i Košaninovo jezero.




U golijskim šumama zabeleženo je 45 vrsta ptica koje spadaju u grupu prirodnih retkosti i oko 90 vrsta koje su kandidata za Crvenu knjigu ptica Srbije, što dodatno ukazuje na značaj Golije kao rezervata biosfere za očuvanje retkih i ugroženih vrsta ptica. Ostale životinje koje se na ovoj planini mogu sresti su vukovi, lisice, zečevi, divlje svinje, srne i druge.


Planina Golija je raj za ljubitelje hikinga i biciklizma

Planina Golija je proglašena Parkom Prirode I kategorije i Rezervatom biosfere, pod nazivom Golija-Studenica. Pored toga, pod zaštitom je UNESCO-a, kao posebno očuvani Park prirode koji obuhvata 75.183 ha.

Na Goliji postoji veliki broj staza uređenih za posetioce željne čistog planinskog vazduha, planinare, avanturiste i druge ljubitelje prirode. Osim pešačkih, na planini postoje i uređene biciklističke staze koje povezuju ovaj, sa drugim predelima i planinama zapadne Srbije. Pored staza, postoje i odmorišta, klupe, kao i, na pojedinim mestima, bicikli koje je moguće iznajmiti.


U poslednjih 10 godina, turizam se na Goliji razvija velikom brzinom. Golija je dobila savremene i uređene ski-staze, žičare i prateće ski-sadržaje. Tokom zime dolaze gosti iz cele Srbije i inostranstva.

Za vreme boravka na Goliji, nikako se ne sme propusti neki od nadaleko čuvenih i nezaboravnih specijaliteta ovog kraja kao što su sir, kajmak, prasetina i jagnjetina najboljeg kvaliteta, zatim pastrmka potočara, sladak šumski med, i vrganj na žaru.



Rimski most

Na Goliji, takođe ima i kulturno istorijskih spomenika, a jedan od njih je Rimski most u blizini sela Kumanica i crkve Svetog Ilije, koji datira iz perioda vladavine dinastije Nemanjić i jedan je od glavnih simbola Golije. Most je dugačak 14 metara, ima jedan luk i širok je oko 2,5 metra. Veoma je lep, a zbog istorijske vrednosti u skorije vreme je restauriran i konzerviran.


Pristupačnost za decu: 50/100

Ocena: 80/100

Parking: Besplatno/Lako ga je pronaći

Tags: planina golija, jankov kamen, rimski most, daićko jezero, tičar, nebeska suza, košaninovo jezero